Kontra-nebuloze

Droga?

Generalna — Autor sopran87 @ 13:07

Da li Facebook zvanično spada u opojne droge? Ne znam da li ste čuli, ja sam pročitao juče da je neki lik na sopstvenoj svadbi izvadio telefon da promeni status na fejsu! I to, dok je njegova supruga izgovarala zavet!!! Koliko li on vremena provodi dnevno na face-u?

I uopšte, koja je poenta toga?

Ne mogu da shvatim ljude koji su toliko ludi za tim socijalnim mrežama, nama je profesor lepo rekao da Facebook služi za promociju nečega čime se baviš, da je to načina da socijalnu mrežu iskoristiš, inače nema svrhe! Ili ima?

Takodje, ako neko nema nikakve koristi od tog Facebook-a, a ima 1653 prijatelja, da li je to u redu? Da li se onda iskrivljuje pojam prijateljstva? Imaš nekoga kao "prijatelja", a kada prodješ pored njega na ulici ne javljaš mu se, kakvo savršeno prijateljstvo...

Sve u svemu, facebook je postao deo kulture, deo razmišljanja i života velikog broja ljudi, a to, po meni, nikako nije dobro...

 


Zdravica

Generalna — Autor sopran87 @ 12:47

Sedeli smo već neko vreme tu, na klupama i ispijali špricer. Bilo nas je šestorica, ali je jedan drug vozio pa nije pio, te je sedeo pored i gledao nas kao da smo sa marsa pali. Mesto je tada bilo polu-završeno, gole cigle i žice virile su na svakom ćošku, neki narodnjaci treštali su u pozadini ali mi smo baš to i hteli! Hteli smo da promenimo, da nadjemo neko mesto gde nije sve kako treba, gde je pik bačen na klopu i piće a ne na boju stolica i uštogljenu muziku! I tako smo sedeli i pili...

Nema potrebe da naglašavam da su zdravice vrlo bitan deo ovakvih dešavanja! Zdravice spajaju ljude, učine da se čovek oseti bliskim sa onim sa kim se "kucne" i naravno, to je i stvar navike... U jednom trenutku, svi ustadosmo sinhronizovano kao da smo cheerleader-sice i krenusmo da se kucnemo. Ali, niko u trenutku nije znao šta da kaže, u ime čega se kucamo, svi smo ćutali i pokušavali da se setimo nečeg originalnog i lepog, kad se začu glas -"Ma sutra se ženiš i baš te briga!", povikao je drug preko puta mene, gledajući me u oči i nazdravljajući mi. U trenutku sam se našao u zbunu, a onda sam shvatio da je to samo još jedno od njegovih lupetanja, ali na tome se nije završilo. Odjednom je cela kafana počela da se diže na noge, svi su mi prilazili, aplaudirali i čestitali mi a ja nisam pojma imao da je moj drug to toliko glasno izgovorio. Osetio sam se vrlo neprijatno, a opet sam se i smejao celom razvoju dogadjaja, ne mogavši da objašnjavam ljudima da ja veze sa ženidbom nemam... Vrhunac je bio kad se gazda kafane popeo, svečano mi uručio litar belog vina i izljubivši me rekao "Sine, neka je sa srećom!". Ostradoh bez reči, samo sam se zahvalio svima što sam glasnije mogao i seo nazad...

 


Čovek od gvoždja

Generalna — Autor sopran87 @ 21:00

Keizo Yamada nedavno je svima objavio da neće više da trči maraton. To možda i ne bi bila vest da se ne radi o osamdesetjednogodišnjaku koji i dalje trči dvadesetak kilometara, "da bi ostao u formi"! Ovaj Japanac je 1952. godine bio predstavnik svoje zemlje na olimpijskim igrama u Helsinkiju, i smatra se zaslužnim za popularisanje maratona u Japanu. Yamada je 1964. godine osvojio bronzanu medalju na olimpijskim igrama u Tokiju. Pre svega, ovaj ostareli atleta poznat je kao "čovek od gvoždja", što i ne čudi jer je, pre nego što je početkom jula objavio da se povlači, samo ove godine učestvovao na 3 maratona. Na Bostonskom maratonu, na kome se pojavio 19-ti put za redom, stazu od 42km i 195m Yamada je pretrčao za 5 sati, 34 minuta, i 50 sekundi.

 


Da te bolje čujem

Generalna — Autor sopran87 @ 12:06

Jeste li se ikada zapitali na koje uvo treba da šapućete kada nekome nešto poveravate? Naučnici su davno nagoveštavali da levo i desno uvo nemaju isto "razumevanje" govora. Psiholozi s univerziteta u Peshari, u Italiji, otkrili su da desno uvo bolje hvata tihe, ili nedovoljno razumljive reči od levog.

Ogled italijanskih stručnjaka obavljen je u jednom plesnom klubu, dakle uz glasnu muziku, a ispitanici su bili pripadnici obva pola i različitih godina. Postavljeno pitanje je bilo isto, a svi ispitanici su ga bolje čuli i razumeli kad im je izgovoreno u blizini desnog uveta. Razlog za to, po njihovom mišljenju, mogla bi da bude asimetrija u gradji mozga. Desno ljudsko uvo povezano je sa levom polovinom mozga, i tako se u tom delu bolje čuju izgovorene reči nego u desnoj polovini.


 


Da se ne primeti razlika!

Generalna — Autor sopran87 @ 19:21

Raul Difi (1887-1953), francuski slikar grafičar, keramičar i industrijski likovni umetnik, bio je poznat kao slikar sunčanog juga, brodova i polja, lepote ženskog tela, ali i kao dekorater značajnog broja javnih objekata. Tokjom svog razvojnog puta sledio je uticaje impresionizma, fovizma, pa kubizma dok nije izgradio moderan realistički izraz.

Jednom prilikom naslikao je pomalo idealizovan portret svog veoma uglednog zaštitnika. Ali, kada mu je Difi pokazao platno, čovek je sa odbijnošću zaključio:

-"Ovaj porter uopšte ne liči na mene!"

-"Zaista?", mirno je uzvratio Difi. -"Pa u tom slučaju, vi se potrudite da ličite na njega i razliku niko neće primetiti!"

 


Opasno slovo?

Generalna — Autor sopran87 @ 11:34

Da li za ljude koji u prijavi za posao naprave neku slovnu grešku ima nade da ih neko ozbiljno shvati i pozove na razgovor? Na to pitanje nedavno su pokušali da odgovore direktori pojedinih Kanadskih preduzeća. Od sto glavešina, koliko je učestvovalo u telefonskom ispitivanju, petina je rekla da osobu u čijojh prijavi postoji samo jedna greška nikada ne bi pozvala na ispitivanje. Iako je dvadeset osam odsto izjavilo da bi progledalo kroz prste ako uoče i dve greške, bilo je znatno popustljivijih direktora.

Njih devetnaest odsto potvrdilo je da bi najverovatnije ppristalo na razgovor sa kandidatima na čijoj prijavi ili u biografiji nadju četiri ili više grešaka. O kakvim se greškama obično radi?Poslovno pismo, dobro je poznato, naengleskom obično počinje sa Dear Sir or Madam, a pojedinci u brzini napišu Madman, što sasvim promeni značenje! I sledeća greška može da bude kobna "I am attacking my resume", umesto "attaching". Verovatno bi se neko ko čita ovo slatko nasmejao kandidatu koji "napada" svoj rezime! Tako da, dobro gledajte šta pišete na svojoj biografiji, ali ako pogrešite mošda budete imali sreće da tu biografiju gleda neko od onih 30 posto :-)


Spasonosno kamilje mleko

Generalna — Autor sopran87 @ 20:54

Prema istraživanju medjunarodnih zdravstvenih organizacija, koje je obavljeno u nekoliko navrata u poslednjih dvadeset godina, utvrdjeno je da su stanovnici oko Aralskog jezera, ili Aralskog mora koje se nalazi u srednjoj aziji, najdugovečniji i najzdraviji ljudi. Većina doživi duboku, ali krepku starost koja premaši i stotu godinu!

Podatak jeste zadivljujući, ali istovremeno i zaprepašćujući, kad se zna da je područje uz "More ostrva", kako se još naziva ovo jezero slankaste vode najzagadjenije područje na svetu. Dakle, u pitanju nije klima, već način ishrane žitelja ovog kraja. Trpeza im nije bogata raznovrsnim jelima, već obiluje fermentisanim kamiljim mlekom. Njemu duguju dugovečnost i zdravlje!


Kosti mamuta iz severne Afrike u Srbiji

Generalna — Autor sopran87 @ 12:09

Vest da je u blizini carskog mauzoleja u arheološkom parku Viminacijum, nedaleko od mesta Kostolac u Srbiji otkriven skelet mamuta za koji se predstavlja da je star oko milion godina, objavljena je kod nas ali i u svetu.

Dobro očuvani ostaci nadjeni u sloju žutog peska na dubini od 27 metara na površinskom kopnu Drmno, pomoći će naučnicima da saznaju mnogo novih pojedinosti o davno izumrlom kopnenom divu za koga se veruje da je potomak tropskih mamuta koji su pre milion godina prešli iz severne Afrike u Evropu.


Da li humor pomaže u sklapanju poslova?

Generalna — Autor sopran87 @ 00:37

Ranih osamdesetih godina prošlog veka psiholog Koren Okvin s državnog koledža u Bafalu sproveo je istraživanje o uspešnosti pregovora. Zatražio je od učesnika dapregovaraju oko cene jednog umetničkog dela. U prvoj ponudi prodavac je rekao da prihvata šest hiljada dolara, a u drugoj je dodao malo humora i postigao bolju cenu.

Nedavno je Teri Karcberg sa Ratgers univerziteta istraživala da li humor utiče na pregovore preko elektronske pošte. Ona je poslovne ljude podelila u dve grupe spremne za zaključenje složenog dogovora. Prva grupa je odmah počela sa pregovorima, dok je od jednog člana druge grupe zatraženo da pre pregovaranja svom poslovnom partneru pošalje karikaturu. Ovaj gest dobrog raspoloženja naveo je drugu stranu da ponudi bolje uslove za pregovore!

Tako da, bilo da pregovarate uživo ili elektronskim putem, probajte da oraspoložite sagovornika i dobićete ono što želite :-)


Tunis, Monastir...

Generalna — Autor sopran87 @ 11:59

Kada ljudima kažem da sam bio u Tunisu, svi mi dogovaraju sa "Opa, ima se", ili "Koga si pokrao" ili slično. Neki misle da je to raj na zemlji, a ja ću ovde napisati neke stvari koje sam tamo doživeo koje će ljudima dati malo jasniju sliku o Tunisu...

Pre svega, Tunis je jako lep. Bar je po mom ukusu, jer ja volim gomilu palmi, niske bele kućice, plaže na svakom ćošku, itd. To je neosporivo. Bio sam u hotelu koji se zove El Mouradi Scanes Beach, koji je takodje odličan, nemam zamerki. Na hotel kao hotel, na ljude u njemu imam. E sad, kad sam došao dobio sam apartman od nekih 65 kvadrata sa dve spavaće sobe, dva kupatila, dnevnom sobom i ogromnim balkonom. Odlično za igranje žmurki. Naravno, to sam dobio samo na jedno veče jer nije bilo slobodnih soba, te pare neću imati :-) Odmah sam prounjao o hotelu i neki stariji čova me je saleteo i stavio mi narukvicu za all-inclusive. Na početku sam mislio da sa tim mogu da idem 9 puta dnevno na masažu, da pijem koktele i iživljavam se u svakom smislu, ali je daleko od toga. Hrana i neka pića, to je sve. Kad već pomenuh koktele, njih sam pio, ali je veoma diskutabilno šta oni zovu koktelima! Step sokovi, verovali ili ne, to s kokteli, i imaš da biraš izmedju... 3 ukusa: pomorandža, mentol i mix ta dva. Želudac mi se raspao od prokletih koktela jer nisam hteo pivo posle doručka u pola 10! I da, mala napomena: Možda se nekima čini da ja samo ističem loše strane ovog hotela i ljudi u njemu, ali ako želite savršenu stranu idite na njihov sajt, tamo je sve savršeno :-) 

I da nastavim. Plaža je posebna priča, bar u mestu u kom sam ja bio, a čuo sam da je to standard i u drugim mestima. Voda je super, nema šta, topla kao iz bojlera! Nikad se nisam kupao u tako toploj vodi, od srca to kažem. Ali je puna algi, pa je zelena, što daje malu odbojnost u početku ali se navikneš. Plaža na kojoj sam se ja kupao je dosta prljava od algi i flaša, gaća, zardjalih sanduka, i još neke ambalaže, pa je najbolje otići malo dalje od vode. Voda je inače veoma plitka u prvih 40 metara, posle kreće malo dublja mada se ja nisam usudio da idem mnogo dalje pošto dno ne vidiš ni na 50cm. Takvo je moje iskustvo prvih par dana sa plažom, dok me nije opekla meduza. Posle sam shvatio da ih je more relativno puno, male su pa se ne vide, a još mutna voda... Ali kad vas opeče to boli kao da su vam kožu skinuli, ma da ne poveruješ. Jedino mi je preostalo da se prebacim u bazen u hotelu, na koji nemam ni jednu zamerku. Savršen je, različite dubine od početka do kraja, voda malo hladnija ali odlična, ma za uživanje...

Sledeća stavka je hrana. Bez nje ništa, a ovde nisam mogao nešto mnogo da se požalim na nju. Za svaki obrok imali smo minimum 35 jela, samo tri vrste paste, to vam sve govori. Da ne pominjem salate, više vrsta kolača, pudinga, tri vrste vina, par vrsta hlebova, itd. Odlična hrana, nema šta, za svaki obrok različita jela, šef kuhinje koji stoji na vratima i pita vas da li vam se svidelo kad odlazite, carski... 

E i najzad da se okrenemo malo ljudima tamo. Upoznao sam negde desetak ljudi, i svi su odatle, ali sam ostao u kontaktu samo sa jednom osobom. Razlog je zato što oni mene podsećaju na naše cigane, mada su poneki čak i primitivniji. Ono je strašno, išao sam u Souse, to je grad blizu mog, da pogledam neke suvenire i prošetam, i sve što sam video je jedna cigan mala. Nemam ja ništa protiv cigana i nisam rasista ili tako nešto ali ćete se složiti da niko neće da ide sa namerom na takva mesta. Dakle, jedino što sam video tamo su ljudi koji ti dobacuju i uvlače te u njihove radnje, maltene na silu. Naporni su do bola, govore po 3 reči od svakog svetskog jezika pa i kad hoćeš nšto da kupiš moraš da se cenjkaš kako znaš i umeš, svi gledaju da ti uvale nešto, da te obrade na bilo koji način. U hotelu je malo blaže, ali ima i tamo izuzetaka. Jednom prilikom je konobar hteo da mi sipa pivo u čašu iz koje je on pio a nije je oprao posle, i naljutio se kad sam ga zamolio da je opere! Vrištao sam od smeha tada. Jedini lik koji je ostavio jako dobar utisak na mene i sa kojim sam i danas u kontaktu je Hatem, šef recepcije. Neverovatan čovek, jer ne pripada tamo. Govori 6 jezika, veoma je obrazovan i dobar kao čovek, i to nam je pokazao više puta. I neki konobari su bili interesantni, ali sam primetio da nas merkaju kao šnicle kad vadimo novčanike, što mi se nije svidelo. Baš ti otvoreno pokazuju da se čuvaš. I tako, to je o ljudima tamo.

Na kraju, savetujem svima koji žele da idu u Tunis da odu u Port el Kantaui, bio sam tamo i mnogo je mirnije i lepše, i čuo sam od ljudi da je super. Ovo mesto preporučujem nekome kome nije bitna plaža i putovaje do prvog naseljenog mesta 20 minuta, kome je bitno samo da ode negde. To je naravno, moj lični i utisak još par ljudi, pa vi prosudite sami...


Bukvalno.... rečnik! (2. deo)

Generalna — Autor sopran87 @ 23:22

Evo nastavka "bukvalnog" rečnika, nadam se da vam se dopada :-) 

 

- He lives on high leg = Zhivi na visokoj nozi
- Second straightened out treason = Drugo ispravljeno izdanje
- He salts his brain = Soli mu pamet
- Since remember-century = Od pamtiveka
- He blacksmiths her in stars = On je kuje u zvezde
- Language in souce = Jezik u sosu
- What is falling on your brain = shta ti pada na pamet
- We were shooting from laughter = Pucali smo od smeha
- He works him like an ox in cabbage = Radi ga ko vola u kupusu
- Let him carry himself = Nek se nosi
- Don't work me = Nemoj da me radish
- You are working me = Ti me radish
- Who sandpapers his ears = Ko mu shmirgla ushi
- Don't blunt it = Nemoj da ga tupish
- He is big blunter = On je veliki tupadzija

 (Dalje)

Bukvalno.... rečnik! (1. deo)

Generalna — Autor sopran87 @ 18:07
Evo nekih stranih pojmova i izraza prevedenih na naš jezik baš onako kako bi trebalo... :-)

 

- Boys from the end = Momci iz kraja
- Dark of the job = Taman posla
- Meat Community = Mesna Zajednica
- Waist union = Strukovni savez
- They put him Foxes = Stavili su mu lisice
- Bean Yourself = Opasulji se
- Cabbaged book = Raskupusana knjiga
- I axed myself very much = Mnogo sam se sekirao
- I am working with a full dime = Radim punom parom
- Big knife tomorrow = Kama Sutra
- I am talking alone with the room = Pricam sam sa sobom
- Calculate on me = Racunaj na mene
- Worked Melissa = Radio Mileva
- I them not, I them not = Janjine, janjine
- Waiting All Right for Bread = Čekanje u redu za hleb
- Edge and Police Van = Ivica i Marica
- Who Washes, Him Two = Ko umije njemu dvije
- Don't lay devil = Ne lezi vraze
- Hey Wire Wire Wire, My Raincoat is Shaking = Hej, zica, zica, zica, drma  mi se kabanica
- Come to me go to me = Idi mi, dodji mi

 (Dalje)

Bush and Condi

Generalna — Autor sopran87 @ 00:20

Odličan klip, parodija na predsednika Buša i njegovu "Inteligenciju". Kako je smišljeno, svaka čast kreatoru...


Put Druida (II. deo)

Generalna — Autor sopran87 @ 18:54

Ja sam odrastao kao i svi sinovi druida u to vreme, bio sam vrlo talentovan za taj poziv. I dan danas mi se svidja što sam to izabrao, i ni malo mi nije dosadilo. A kao da sam i imao izbora, takav mi je put. Druidi su poznati po tome što služe dobru, stvaraju obruč pozitivnih vibracija oko svega čemu se posvete, a to je uglavnom neka osoba u drugoj dimenziji ili neki dogadjaj. Nakon njihovog pojavljivanja  raznim oblicima na tim dogadjajima i oko tih ljudi, sve mora ići na dobro. Nema mesta za promašaje.

            Kao malog su me uvek učili da nikad ne koristim iluzije ako mi nisu preko potrebne, jer iluzije same po sebi nisu stvarne, a njihovim redovnim korišćenjem i druid postaje nestvaran, tone polako u svet konfuzije, koji je, verujte mi jako težak. Zamislite da na primer dobijete neki poklon koji ste oduvek želeli da imate. I zamislite da vam posle toga ta osoba koja vam je dala poklon kaže da ne smete da ga često koristite, gledate, dodirujete, ili imate bilo kakav kontakt sa njim. E tako se ja osećam. Uglavnom, moja uža specijalnost su bili obični ljudi, njima sam pomagao u svakakvim situacijama, ali Drpsi  je bio nešto posebno. Nešto me je povezalo sa njim i prvi put kad sam ga ugledao znao sam da nije tako nadobudan i da će od njega postati nešto specijalno. Veoma dobro sam znao da procenjujem poglede, i njegov pogled sam savršeno procenio. Bio je prikriven dozom gordosti, kao da je sve posmatrao sa neke visine, ali ustvari nije bilo tako. To vam je kao kad bi uzeli neki plašt koji je jako ružan i njime prekrili nešto predivno, e baš to sam ja video. Sve je u glavi. Nema ništa osim toga, a pogled je jedan od putokaza čovekove psihe. Jeste da je u ovoj dimenziji sve izmenjeno, da je nešto sto vi zovete „sistem vrednosti” totalno poremećeno i da je običan malo kvalitetniji papir postao najbitniji. To nikada neću moći da shvatim. Da se zbog tog papira našaranog nekim likovima i kojekakvim potpisima i ispisima ljudi ubijaju! Da oduzimaju jedni drugima živote, da rade sve najcrnje stvari, da prodaju sebe i svoje najmilije, da bi u ruci držali gomilu papira... To nije ni malo dobro, kod nas se to zove Kramteldulf, što znači prodavanje duše za nešto bezvredno, i to rade jako retki koji ubrzo propadnu i ne zna se gde su nestali, mogu da zamislim kako je to kad cela planeta to radi. U dimenziji odakle sam ja neke druge stvari su mnogo bitnije, kao na primer izučavanje drevnih veština. Ovde niko ne obraća pažnju na materijalne stvari već samo na umeće onih koji ga imaju. Kad udjete na skupove gde se razmenjuju dobra, niko te neće pitati koliko imaš zlata ili čega već kod sebe, već koji si rang druida, belog maga, ili ako imaš sreće kraljevskog zaštitnika. I u zavisnosti od toga koliko si ulagao u sebe imaćeš lagodan ili manje lagodan život. Ja kao druid mogu da živim solidno, mada meni mnogo i ne treba, dve kriške peciva nedeljno, desetak litara vode, i eventualno neko meso sa začinom da se zasladim. Druidi malo jedu. I uopšteno, nisu zahtevni, oni imaju neke mnogo više ciljeve od dobre hrane i pića. A evo i zašto je tako...

 (Dalje)

Malo Ruskog roka! :-)

Generalna — Autor sopran87 @ 21:08

Evo malo Ruskog roka, jedna lagana pesmica koja govori o ljubavi, naravno metaforično... DDT je inače grupa koju mnogo volim zato što se razlikuje od ostalih Ruskih rok grupa po tekstovima, pre svega. U jednom intervjuu frontmen i tekstopisac grupe je izjavio kako se trudi da mu tekstovi budu što nerazumljiviji da bi ljudi morali da misle o čemu peva... Originalno, zar ne? :-)



Powered by blog.co.yu