U vinu je istina
To je samo obična pećina, bez preterivanja. Nema definisane zidove ni plafon, sve je neravno i hrapavo. Gužva obično počinje oko 10, tako da se potrudite da dodjete u 8 kako bi zauzeli mesto.
Ogromna burad imitiraju stolove, barske stolice poredjane su pored čisto ukrasa radi, ali ima i par pravih, velikih stolova sa klupama. Kada sam prvi put ušao tu činilo mi se da sam malo odputovao u 14 vek i našao neko tajno skrovište alkohola za mornare. Nalazi se i jako blizu reke, čuo sam priču da su tu ranije stvarno skrivali alkohol i ostale potrebštine.
Prosto i jednostavno, vinarija. Nalazi se vrlo blizu Brankovog mosta, samo se spustite u Karadjordjevu i ugledaćete veliko bure kako visi, e to je to. Meni je jednostavan. Vino i rakija. Kisela i Koka-kola u zavisnosti da li hoćemo bambus ili špricer.
Atmosfera je odlična, pušta se uglavnom ex-yu muzika, mada imaju neke vrlo čudne prelaze s vremena na vreme. "Tebi bih dao i sredinu palačinke" ide posle Yu grupe pa se malo zbuniš. Dobro, nije uvek tako ali čisto da se napomene.
Vrlo je jeftino, te se za 500 dinara možete naliti vinom kao blesavi i platiti kartu za noćni prevoz do kuće. Ozbiljno! U skladu sa tim, ne možemo očekivati neki preterani kvalitet vina, ali je u špriceru savršen. U zavisnosti od večeri dolaze i različiti ljudi, ali nema velikih odstupanja.
Šta još da kažem, atmosfera je fina, ima dosta ljudi, igra se, peva, i to je sve što nam treba, zar ne? Verujem da dosta ljudi zna za nju, ko nije svratio preporučujem...
Slika preuzeta odavde