Slika dana

Dvaes' drugo leto prošlo je polako,
Nekad mi se činilo da se nisam mako',
Sustiže me jesen, magla radi svoje,
Minuti brzo prolaze, ko da ne postoje.
Danas mislim jedno, sutra mislim drugo,
Trajalo je leto neobično dugo,
Postavlja se pitanje kad će opet doći,
Bez zvezdanog neba neću dugo moći.
Neobično leto je sad u drugom gradu,
Neko drugi sada traži spas u hladu,
Vreme mi ne dopušta da kraj reke šetam,
Imam neki osećaj da sam sebi smetam.
U krevetu me drži miris novog dana,
Hladnoća me obuzima, toplota mi je strana,
Želim da se osetim kao toga leta,
Da budem opet čovek, a ne marioneta.
Napisao: sopran87
Ovu pesmu sam napisao da bi se ljudi zamislili i upitali "O čemu li govori?". Voleo bih da mi date svoje mišljenje i objasnite šta sam hteo da kažem, pošto mi je dosta ljudi reklo da može da se protumači na više načina... Svako mišljenje je dobrodošlo...
Užarena masa
Na užarenoj masi glas se brzo širi,
Patrolira i posebno i obično lice,
Ispod svake odeće nepravilnost viri,
Svi svakoga gledaju očima ubice.
Teško je zakočiti a još teže ući,
Detalji su bitni jer nije bitna glava,
Sa nekoga ce masa sve ljudsko svući,
A nekoga će pojesti čeljustima lava.
Čim se mesec nadvije nad užarenom masom,
Iznuda vremena je spremna da je nadju,
Neki će je zvati svojim ličnim spasom,
I smelo će poći u još jednu kradju.
Mudrost nije prisutna u personi novoj,
Samo se uz dozvolu dolazi do znanja,
Ko im daje dozvole stavlja crni povoj,
Da se ne izvuče iz zateknutog stanja.
Ustanova služi samo za papire,
Oko nje se skuplja talog ispod žita,
Sve su lepo napravili samo da ih smire,
Pošto im je glava beskoristi sita.
Na prozoru stojim i gledam u prazno,
Osecam se beskorisno, skroz zarazno,
Kad bi ova dosada prosla sa stilom,
Radio bih nesto cak i pod prisilom.
Praznina je ono sto tesko se leci,
Neces je opisati ni sa hiljadu reci,
Ova soba i ja smo stopljeni u jedno,
Od dosade se covek oseca bedno.
Sve teme smo prelazili bezbroj puta,
Radio bih nesto bar na pet minuta,
Svaki dan nam pocinje potpuno isto,
Kad se nesto desi osetis se cisto.
Umetnost je biti sam sa sobom,
A da se ne osetis potrosenom robom,
Zato svoju glavu napregni sa shtivom,
I nikad neces biti na tom putu krivom.
By Sopran87
Dosla nam juce u goste ameba,
Da isprica traceve, jer tako i treba,
Posto je ona jednocelijski organizam,
Slabo se cula moram da priznam!
Kaze da je bila u drugom stanu,
Sa svojim suprugom i pila je nanu,
Kaze da je kod nas dosla lako,
Sela na macku i usla polako!
(Dalje)
Svi ce znati o cemu ova pesma govori, ali sam ipak ponosan na nju :-)
Otiso mica da napravi sranje,
Al nije hteo da izazove klanje,
Vec samo da u posti potegne giju,
Da posle ima da casti priju.
Al' nista od toga, dosao zandar,
Mica je odma' napravio skandal,
Pokupise lepo micu panduri,
Neki ga deka u celiju turi
(Dalje)
Dm E Am
Crna kutija nas izdvaja od sveta,
Dm E Am
Drobi nam misli i trosi nam vreme,
Dm E Am
Za njom je luda cela planeta,
Dm E F Am
Ne donosi nista osim probleme.
Dm E Am
Prokleta kutijo sto przis nam oci,
Dm E Am
Svugde te ima i svi ti se mole,
Dm E Am
Kroz tebe ce svako svugde da kroci,
Dm E F Am
Samocu sejes ko virus ebole.
C G C
Kutija crna puna je znanja,
C G C
Ona sadrzi sve sto nam treba,
Dm E Am
Svi prema njoj gajimo osecanja,
Dm E F Am
Bez nje kao da nemamo hleba.
Dm E Am
Sto je najcrnje ta je kutija prazna,
Dm E Am
Nema u njoj ni znanja ni srece,
Jedino je istina da je zarazna,
Uz nju se niko ispuniti nece.
Ugasena svetla i titrava slika,
Pojam o vremenu u drugoj je sobi,
Nisi ni svestan svog debilnog lika,
Koji ti signal iz kutije drobi.
C G C
Kutija crna puna je znanja,
C G C
Ona sadrzi sve sto nam treba,
Dm E Am
Svi prema njoj gajimo osecanja,
Dm E F
Bez nje kao da nemamo hleba.
Autor pesme: sopran87
Powered by blog.co.yu